
02 May Intervju povodom knjige ”Uspeh sada” – magazin ”Ona”
Veliko nam je zadovoljstvo što možemo da vam predstavimo prvi intervju povodom knjige “Uspeh sada”. Neizmerno smo zahvalni Branislavi Mićić i magazinu “Ona”.
Sa piscem tek objavljene knjige „Uspeh sada“: Mogu li se ukloniti podsvesne prepreke do uspeha? Kako se skloniti sebi s puta?
PRE 2 WEEKS autor ONA MAGAZIN
„Bilo mi je jako važno da knjiga bude kratka i konkretna, da ništa ne kažem dva puta i da ne ponovim nešto što je neko već negde rekao. Ovo nije knjiga o uspehu nego knjiga o onome što drugi još nisu rekli o uspehu“, kaže Tamara Kostić Pahnoglu koja se potpisala ispod sveže objavljenog naslova „Uspeh sada“ (izdavač je „Čigoja“). Knjiga može da se kupi i kao e-book, posredstvom Centra „Harmonija“ koji Tamara vodi sa svojim suprugom Nikosom Pahnoglu.
Pred vama je intervju sa Nišlijkom udatom za Grka, koja je završila dva fakulteta, doktorirala u Atini, radi kao profesor na Univerzitetu u Nišu ali sebe predstavlja i kao sertifikovanog instruktora ThetaHealing tehnike i reiki majstora. „Treba otvoriti nove važne teme koje su za sada ili tabu ili predmet kritike i podsmeha“, kaže Tamara. „Strah od novog je parališući, a to je sve samo na ovim našim prostorima novo, jer naveliko kaskamo za svetom.“
Da li je e-book ideja od ranije ili ste se na taj korak odlučili u vreme izolacije?
I jedno i drugo. Knjiga „Uspeh sada“ u štampanoj formi objavljena je 19. marta, neposredno pred početak izolacije i odmah se pojavio problem s distribucijom, jer su knjigu iščekivali ljudi iz različitih krajeva. Zato smo požurili sa elektronskim formatom, mada je on svakako bio u planu. E-book omogućava ljudima koji razumeju srpski, bez obzira gde se u svetu nalaze, da jednim klikom dođu do knjige.

Tamara i Nikos Pahnoglu, sertifikovani instruktori ThetaHealing tehnike i reiki majstori/učitelji
Svi smo različiti
Knjiga „Uspeh sada“ zvuči kao uvod u psihoterapiju ili samoterapiju. Šta je bolje? Da li je čovek u stanju da zaroni, bez pomoći psihoterapeuta, u svoju podsvest i ukloni prepreke do uspeha?
Psihoterapija u prevodu znači isceljenje duše i kao takva nikako ne bi trebalo da bude ograničena samo na rad sa psihoterapeutom. Dušu nam isceljuje i priroda, lepa muzika, zagrljaj. Ono što bih ja volela da ljudi shvate je da je svako isceljenje zapravo samoisceljenje, a njemu mora da prethodi samospoznaja. Nemoguće je da nas neko isceli. Moguće je samo da nam pomogne u procesu samoisceljenja. Nekome će u tome najviše pomoći psihoterapeut, nekome energoterapeut, nekome najbolji prijatelj, a nekome uranjanje u sebe putem meditacije ili dobre knjige. Svi smo različiti i zato je holistički pristup svakoj osobi izuzetno važan. Ne može se unapred sa sigurnošću tvditi šta će kome najviše pomoći. Idealno bi bilo isprobati više pristupa i iz iskustva zaključiti šta baš nama najviše pomaže. Moguće je i potrebno da svako zaroni u svoju podsvest jer ona predstavlja oko 95 posto nas i nedopustivo je zanemarivati njen uticaj. Ne možete reći da poznajete sebe ako ne znate šta se nalazi u vašoj podsvesti. Najbolje je proći obuku i naučiti kako se pronalaze i uklanjaju blokade koje dolaze iz nje. Ja to doživljavam kao najvažniju investiciju u sebe i svoje potomstvo.
Više ljudi blokira strah od uspeha nego strah od neuspeha
Vi ste sertifikovan instruktor ThetaHealing tehnike i reiki majstor/učitelj. Šta kaže vaše profesionalno iskustvo, da li je glavna prepreka na putu do uspeha kod svakog čoveka – strah?
Kod nekih ljudi jeste, ali ne kod svih. Kad govorimo o strahu vezano za uspeh, interesantno je pomenuti da više ljudi blokira strah od uspeha nego strah od neuspeha. Ali ima još dosta blokada koje nisu strahovi nego uverenja. Neka smo stekli tokom života, neka preuzeli od predaka ili iz kolektivne svesti. Upravo o njima govori knjiga „Uspeh sada“.
Koji je strah najčešći, koji najčudniji a koji najteži za ukloniti?
Nijedan strah nije teško ukloniti ako na tome radi iskusni ThetaHealing praktičar. Ništa nije samo po sebi lako ili teško, takvim ga čine naše misli. Na ThetaHealing seminarima učimo da kad prihvatimo malo širu perspektivu, terminalna faza kancera nije teža za isceljenje od blage kijavice. Što se najčešćeg straha tiče, na našim prostorima to su svi strahovi vezani za porodicu – za reakcije porodice ili za izneveravanje porodice. Ljudi se boje da će ih porodica odbaciti ili da će biti previše zahtevna. Boje se da prevaziđu neke članove porodice, da budu uspešniji, bogatiji, srećniji, zdraviji. Kad dođemo do straha od smrti, ispod njega vrlo često bude strah od izneveravanja i razočaravanja porodice. Mnogi ljudi na prvi pogled deluju sebično, ali kad se otvore pokaže se da im je sreća članova porodice važnija od njihove sopstvene. Što se čudnog straha tiče, opet vezano za uspeh, meni je svakako u početku bilo čudno koliko su česti strah od uspeha i strah od zarađivanja velikih količina novca.

Iskrenost je luksuz retkih
U knjizi „Uspeh sada“ niste iskoristili ni jedan „slučaj“ iz vaše prakse, što pisci popularne psihologije izdašno koriste. Kada vam zatreba neki škakljivi primer iz života, vi posegnete za ličnim iskustvom. Da li je iskrenost – preduslov za dobru knjigu?
U jednom delu knjige „Uspeh sada“ govorim o svojoj potrebi da budem različita od većine. Verujem da smo svi originali i da smo došli na Zemlju da ostavimo lični pečat, a ne da kopiramo druge. Knjigu sam napisala tek kad sam iščitala veoma veliki broj knjiga iz oblasti psihologije uspeha i primetila da svima njima nedostaje važan segment, vezan za uticaj raznih nivoa podsvesti. Smetalo mi je što svi ti fenomenalni autori ne znaju za tako važnu stvar, a onda mi je došla misao da mi niko ne brani da ja napišem to što znam i smatram važnim. Iskrenost mi je izuzetno važna. Imala sam prilike da blisko upoznam neke poznate učitelje sa polja duhovnosti i veoma mi je teško palo što su privatno vrlo drugačiji od onoga kako se pokazuju u javnosti. Srušili su mi neke iluzije što je u početku bilo bolno, a zapravo mi je veoma koristilo. Neistinito predstavljanje uvek dolazi iz neprihvatanja sebe i straha od neprihvatanja od strane drugih. Iskrenost je luksuz retkih, zato ja sebe doživljavam kao veoma bogatu osobu. Iskrenost je preduslov za dobro sve, pa svakako i za dobru knjigu. Ne sumnjam da se moja iskrenost oseća na svakoj stranici i da me ljudi koji me cene, između ostalog cene baš zbog iskrenosti. Za mene je iskrenost sinonim za slobodu, a sloboda za život. Ko ne sme da bude iskren, kao da nije živ. U knjizi sam davala lične primere pre svega zbog uverenja da ako nešto podučavamo treba da imamo i teorijski i iskustveni nivo znanja o tome. Uvek mi je važnije da čujem nečiji lični primer nego primer neke osobe za koju zna i kojoj je izmenio ime zbog očuvanja privatnosti.
Imamo tendenciju da sve što je nama nepoznato okarakterišemo kao opasno
U knjizi navodite da niste bili omiljeni u osnovnoj školi. U srednjoj školi stvar se obrnula. Da li vam se dešava da primetite takvu osobu među vašim studentima sada? Kako postupate prema njoj?
Da, uvek ima takvih studenata. Trudim se da svim studentima pričam o značaju uzajamne saradnje i prihvatanja, u meri u kojoj mi to nastava na akademskom nivou omogućava. Kada mi studenti koji se nisu dovoljno uklopili u društvo dođu na individualne konsultacije, imam više mogućnosti da porazgovaram o temama koje im mogu pomoći da se bolje osećaju. Ono što generalno primećujem kod studenata jeste da vrlo malo njih doživljava sebe kao aktivne učesnike u sopstvenom životu. Uglavnom dopuštaju da im se život dešava i očekuju da im promena spoljašnjih okolnosti omogući da se bolje osećaju. To se naravno ne dešava, ali izgleda da osvešćivanje dolazi kasnije.
U jednom poglavlju knjige pričate o zajedničkoj kafi dve „prijateljice“, od kojih jedna prećutkuje drugoj da je zaronila u metafiziku. Šta je za vas metafizika?
Stekla sam utisak da se pojam metafizike obilato koristi ali najčešće bez suštinskog razumevanja. Metafizika kao grana filozofije bazirana je na težnji čoveka da prodre u samu srž, u suštinu stvari, u suštinu postojanja. Rekla bih da je cilj metafizike ona samospoznaja o kojoj sam na početku govorila, a koja je moguća samo ako smo dovoljno otvoreni za mogućnost da je naše znanje samo delić onoga što se može saznati, kao i da život i praksa mogu pokazati da neka znanja evoluiraju, tj. da ne važe u svim vremenima u svom netaknutom integralnom obliku. Metafizika podrazumeva spremnost da iskoračimo iz zone poznatog da bismo se približili istini. Odvažiću se da konstatujem da je temelj otpora prema metafizici, koji je prisutan u našem društvu, epidemija straha od novih znanja, koji je zapravo strah od nepoznatog i strah od izlaska iz zone komfora. Imamo tendenciju da sve što je novo i nama nepoznato odmah okarakterišemo kao opasno i nepoželjno, bez želje da se otvorimo i dobijemo makar najopštije informacije. Ima toliko toga što većina ljudi ne zna, a što je istinito, postoji i moglo bi ljudima znatno olakšati i ulepšati život. Deo knjige u kojem pominjem zajedničku kafu i razgovor tokom kojeg se jedna prijateljica ustručava da kaže koliko su je nova znanja oduševila i promenila joj život na bolje, odslikava sve čemu godinama svedočim i u svom iskustvu i u iskustvu brojnih ljudi s kojima Nikos i ja radimo. To je tužno i ružno. Upravo u ovo o čemu govorim uklapa se citat velikog Mahatme Gandija: „Najpre te ignorišu. Potom te ismevaju. Potom se bore protiv tebe. A onda ti pobediš“. Ovo „ti“ se ne odnosi na pojedinca, već na novinu koja neminovno pronalazi svoje mesto. Pobeda ne podrazumeva poraz suprotne strane, već prihvatanje i razumevanje, podizanje nivoa svesti.

Sve se menja, pa i Niš
Koja su najbolja metafizička mesta za kafu u Nišu?
Što se Niša tiče, već godinama je veoma zatvoren za bilo kakve novine na polju energetskog rada. Energije straha, sumnje i nepoverenja su vrlo jake, ali ipak ne tako jake kao pre desetak godina. Sve se menja, pa i Niš. Ne mogu reći da u ovom periodu Nikos i ja imamo neko omiljeno mesto za kafu u Nišu, imamo ih u drugim gradovima. Da bismo nas dvoje uživali na bilo kom mestu, ne sme biti dima od cigareta, gužve i preglasne muzike. Ta ograničenja čine da nam je najprijatnije u prirodi van grada, a kafu najradije pijemo u svojoj dnevnoj sobi, jer tu imamo atmosferu koju želimo, a i niko ne pravi bolju kafu od Nikosa.
Da li su svi susreti sa idealnim pomoćnicima „slučajni“? Može li se uspeti u bilo čemu bez pomoćnika?
Nikako nisu slučajni. Sve važno u životu biramo unapred, pa i pomoćnike koji će se pojaviti, kao i period života kad će se pojaviti. Može se uspeti u svemu i bez pomoćnika ukoliko smo tako planirali, ali moj utisak je da većina ljudi nije spremna za samostalni rad.

Učenje me čini apsolutno srećnom
Doktorirali ste novogrčku filologiju na Filozofskom fakultetu u Atini i diplomirali automatiku i elektroniku na Elektronskom fakultetu u Nišu. To je samo kap u moru obuka kroz koje ste prošli. Odakle tolika glad za znanjem i praktičnim veštinama?
Ne znam odakle. Takva sam. Učenje me čini apsolutno srećnom. Prošle godine upisala sam treći fakutet – germanistiku, koja je moja velika ljubav, i u januarskom i junskom ispitnom roku dobila 12 desetki. A onda sam te studije napustila jer se ispostavilo da ne smem da budem i student i profesor u isto vreme. Imam zaista redak dar za strane jezike. Grčki sam naučila potpuno sama. Nikad u životu nisam imala ni jedan čas grčkog jezika, a stigla sam do doktorata iz filologije na najprestižnijem grčkom univerzitetu. Duboko verujem da se duše inkarniraju da bi učile i da bi se razvijale. Dok smo živi, važno je da saznajemo nešto novo. Jedino što sam učila, a zbog čega nisam srećna, je elektronika. Smatram da je taj fakultet bio gubljenje vremena i energije, ali to je bila moja rana mladost kad mi je sujeta bila jaka pa odustajaje nije bilo opcija. Sada mi to iskustvo služi da studente ohrabrim da na vreme promene smer, ako osete da su na pogrešnom mestu. Mada, uvek postoji i opcija da greške ne doživljavamo kao greške, već kao dragocene lekcije.
U trenutku sam imala spoznaju da je to čovek za koga ću se udati
U knjizi „Uspeh sada“ otkrili ste jednu svoju konstantnu želju – da razgovarate uz kafu sa suprugom Nikosom. Otkrijte nam, o čemu razgovarate?
Nikos je moj najbolji prijatelj što znači da razgovaramo o svemu. Najviše razgovaramo o našem centru „Harmonija“ jer se tu uvek nešto novo dešava, i o deci. Jedno drugom smo velika podrška i oslonac. Svakog dana mi pokazuje kako izgledaju bezuslovna ljubav i prihvatanje.
Kako je izgledao vaš prvi susret sa Nikosom?
Nezaboravno. Počeli smo da se dopisujemo 1991. Kad sam se te godine vratila s letovanja i počela da učim grčki jezik, rekla sam drugarici iz Austrije da bih volela da se dopisujem s nekim iz Grčke. Ona se obratila organizaciji iz Finske i dobila Nikosovu adresu. Pisala sam mu i tako je počelo naše druženje. Kad sam sledećeg leta opet otišla na more u Grčku, roditelji su mi predložili da se sretnem s njim, jer smo bili blizu Soluna. Dogovorili smo susret ispred Bele kule na obali. Dok smo se vozili u autu prema Beloj kuli, usred velike gužve tog subotnjeg prepodneva, ugledala sam ga u masi ljudi. Iako nije ličio na osobu sa fotografije koju mi je poslao, istog trena sam znala da je to on i u trenutku sam imala spoznaju da je to čovek za koga ću se udati. Kad smo stigli do Bele kule, ubrzo se pojavio. Imala sam 17 godina, a on 18. Iako tokom dopisivanja nije bilo nikakvih nagoveštaja da bismo mogli biti nešto više od prijatelja, taj susret je bio dovoljan da se dogovorimo da ćemo se venčati čim okolnosti budu povoljne. Čekali smo osam i po godina prepunih izazova, bez interneta, mejlova, mobilnih telefona, novca za pozive i susrete. Mi smo definitivno dokaz da kad se sretnu božanski životni partneri koji imaju važnu zajedničku misiju, ništa nije nemoguće.

Svi smo već mnogo puta živeli
U knjizi nekoliko puta naglašavate „svi smo već mnogo puta živeli“. Šta ste u regresiji saznali o sebi?
Veoma mi je teško da zamislim da postoje ljudi koji zaista ne veruju u reinkarnaciju, iako izgleda da ih ima mnogo. Pre sam sklona da poverujem da imaju određene sumnje, ali da u dubini duše znaju da je ovaj život samo jedan u nizu. Verski spisi svih religija u svom izvornom necenzurisanom obliku saglasni su u tome. Ovaj sadašnji život na planeti Zemlji, koji je trenutno deo iskustva svih nas, samo je jedan u nizu života ili inkarnacija u koje naša duša dolazi da bi se razvijala i učila. Regresija je dobar način da se setimo nekih prošlih života, mada je linearno vreme iluzija koja je u skladu sa načinom na koji naš mozak u ovom periodu evolucije funkcioniše. Vraćanja u prošle živote, kao i periode između života, deo su i ThetaHealing rada, a svrha im je da prepoznamo šta to iz prošlih života dovršavamo u ovom i koja smo uverenja ili zavete i obaveze preneli iz prošlih života u ovaj. Sve je to potrebno razrešiti da bismo slobodno nastavili dalje. Proces inkarnacija predviđa da svi iskusimo i crno i belo, i lice i naličje, da budemo i bogati i siromašni, i voljeni i nevoljeni, i ubice i žrtve. Meni lično su najvažnija bila pronalaženja zaveta iz prošlih života koji su se vrlo negativno odražavali na moje odnose sa nekim ljudima. Bez ThetaHealing tehnike ne verujem da bi ti zaveti bili razrešeni.
Vi ste reiki majstor. Kada u privatnom životu koristite reiki?
Svakog dana. Apsolutno svakog dana. Ja sam praktičar i učitelj više stilova reikija i energetskih tehnika sličnih reikiju i više puta u toku dana bude potrebno da aktiviram neki od stilova u cilju samopomoći ili pomoći porodici i ljudima koji se jave za pomoć. To su kratkotrajni tretmani koji se rade daljinski i za veliku većinu nije potrebno izdvojiti više od 10 minuta. Nikos i ja imamo na viberu grupe u kojima su okupljeni praktičari reikija i ThetaHealing tehnike koji su obuke završili sa nama i gotovo svakodnevno u tim grupama ima zahteva za pomoć na koje se uvek odazivamo. Reiki blagotvorno deluje na sve aspekte života, pre svega na psihofizičko zdravlje, ali pomaže i u radu na ostvarivanju ciljeva, u međuljudskim odnosima i dr. Reiki je životna energija koja postoji u svima nama, pa aktiviranje njenog intenzivnog protoka može biti samo blagotvorno za svako biće.

Postalo je normalno da baš u mom slučaju nešto ne bude normalno
Šta je najneverovatnije u vašem životu?
Moj život čini niz neverovatnih događaja koji bi nekome delovali nemoguće. Nekada mi deluje neverovatno i to što sam uopšte živa, s obzirom na to kroz šta sam sve prošla. Kad na seminarima učimo ljude kako da rade na oslobađanju od trauma, uvek im napominjemo da nije važno da li nama kao praktičarima nečije iskustvo izgleda traumatično, već da li ga je ta osoba doživela kao traumatično. Nismo svi jednako osetljivi na iste stvari. Moje odrastanje su obeležila smenjivanja momenata ogromne nepomućene radosti koja mi je bila prirodno stanje i dubokog očaja i parališućeg staha koji su mi obeležavali svakodnevnicu. Iz takvih ekstrema nije moglo nastati ništa normalno i zato je kod mene skoro sve prenaglašeno. U mnogim periodima i segmentima života bila sam totalni izuzetak, jedna u milion. Postalo je normalno da baš u mom slučaju nešto ne bude normalno. Mnogi lekari imali su prilike da sa mnom iskuse nešto što još nisu imali prilike da dožive u celoj svojoj karijeri. Mnogo puta uspela sam u nečemu za šta su svi tvrdili da je nemoguće. Postoji jedna rečenica koju volim da izgovaram i koju svojim životom potvrđujem – jedine stvarne granice su granice u našem umu. Ako bi ipak trebalo da odaberem samo jednu stvar kao najneverovatniju, to bi bio moj grčki. Već sam pomenula da nikad nisam imala ni jedan čas grčkog jezika, ni pre fakulteta, ni na jednom nivou studija. Osnovne i magistarske studije završila sam u Beogradu, ali to je bilo pre Bolonje i bilo je moguće da ne pohađam predavanja, nego da dolazim samo na ispite. Na osnovnim studijama bilo je moguće ubrzano studiranje nakon druge godine, pa sam treću i četvrtu godinu završila od oktobra do maja.Ceo fakultet sam završila za samo dve i po godine, brže od i jednog studenta bilo kog odseka Filološkog fakulteta, sa sasvim dobrim prosekom 9,44. Doktorat je bio još veće čudo. U momentu kad su mi javili da mi je odobrena izrada doktorske teze na Atinskom univerzitetu, već sam osećala da sam dotakla zvezde, a na dan odbrane doktorata još jednom se ponovio taj osećaj. Moj život je niz onoga što ljudi smatraju uspehom, na svim poljima, mada se za mene uspeh ne sastoji u tome šta postižem, već kako se pri tome osećam. Jedini pravi uspeh je biti srećan.
Može li neko da vam se obrati za ThetaHealing u vreme izolacije? Pružate li svoje usluge online?
Naravno. ThetaHealing je energetska metoda i lično prisustvo uopšte nije neophodno. Potrebno je za pohađanje seminara koje Nikos i ja zajedno držimo, a za konsultativni rad kojim se Nikos bavi moguća je svaka online varijanta. Izolacija se sigurno može posmatrati i kao šansa koja nam je data za rad na sebi za koji u normalnim okolnostima ne bismo imali vremena.
Citati iz knjige „Uspeh sada“
Niko nije došao na ovu prelepu Zemlju da bi se odmorio ili eventualno malo nazadovao. Odmaramo se na drugom mestu. Na putu do uspeha i sreće podsvest je najvažnija karika. Svakom detetu je sreća roditelja važnija od njegove sopstvene. Strah kojeg smo svesni i o kome možemo da pričamo sa drugima, zapravo je samo površinska manifestacija nekog mnogo dubljeg straha. Čim se uspeh pretvori u stagnaciju, nivo sreće se smanjuje.
Sorry, the comment form is closed at this time.