20 Nov Šta se kod nas sme, a šta ne sme
Stigao mi je pre izvesnog vremena mejl od osobe koja me voli i želi mi dobro, u krajnje dobronamernom pokušaju da me upozori da sam preterala. Mejl je vezan za video koji smo postavili na youtube sa utiscima polaznika naših ThetaHealing seminara.
Piše: ”Прилично отужно делују овакве неумерене похвале и дизање у небо, јер чак и када су искрене, није пристојно то износити и тиме се хвалити. Башка што се не зна ко је писао и да ли је истинито, или је обичан рекламни фалсификат. Тако и за космодиск, опадање косе, реуматичне зглобове, слушамо бабе и деде (са именом и презименом) колико су одушевљени, па ипак нико у то не верује, јер је очигледно да је намештено. Стави се на место непознатог читаоца и замисли његове коментаре. Све то има значаја за вас (и за нас), као потврда да добро радите, али је неупотребљиво и контрапродуктивно ако се сервира непознатим људима, јер је толико претерано да је неистинито.”
Već odavno ništa ne činim ishitreno i nepromišljeno, pa je tako i o videu pažljivo promišljano pre nego što je napravljen i postavljen. Namenjen je ljudima koji razmišljaju o tome da li da krenu na Osnovni ThetaHealing seminar, tj. da li da učine jedan veoma veliki i značajan korak u svom životu, a kako se radi o izuzetno transformativnoj metodi, čine veliki iskorak iz zone komfora. To nikad nije lako i mnogima je potrebno da znaju šta mogu da očekuju. Onih kojima duša zavibrira kad prvi put čuju reč ThetaHealing i istog trena prepoznaju da im je tu mesto, znatno je manje. Kad odluče da krenu tim putem, što predstavlja investiciju na mnogim poljima u životu, potrebno je da odaberu učitelja. Od izbora osobe ili osoba koje će ih uvesti u ovu tehniku u velikoj meri zavisi koliko će je razumeti i koliko će joj se po završetku seminara posvetiti, jer sam seminar naravno nije dovoljan za transformaciju kojoj ovom tehnikom težimo. Kad god sam se raspitivala o nekoj novoj tehnici za lični razvoj ili isceljivanje, uvek su mi izuzetno važni bili utisci ljudi koji su već prošli obuku. Ako ih nisam imala u svom okruženju, tražila sam njihovo mišljenje na internetu. O ljudima koji vode obuke procene sam donosila uglavnom na osnovu fotografije, jer najčešće nisam pronalazila druge podatke, osim nešto malo biografskih. Poučena ličnim iskustvom, smatrala sam veoma važnim da budući praktičari imaju što više informacija o Nikosu i meni i čaroliji koju zovemo Osnovni ThetaHealing seminar. Utisci su, dakle, namenjeni isključivo ljudima koji ne poznaju ni tehniku ni nas. Dragoj osobi koju je uznemirila činjenica što ih objavljujemo javno, zasmetalo je to što su previše dobri. Ne mogu reći da me to čudi. Živimo u društvu u kojem je sasvim prihvatljivo reći: ’’Koja sam ja budala! Koji sam ja nesposobnjaković! Opet sam uprskao!’’ i slično, ali ako kažemo: ’’Koji sam ja vrhunski profesionalac! Koliko dobro znam i radim svoj posao! Koliko blistam i isijavam ljubav dok ispunjavam svoju životnu svrhu!’’, ljudi će nas najčešće okarakterisati kao hvalisavce, lažove i nepodobne. Da smatram da nisam odličan učitelj ThetaHealing-a, ne bih se uopšte usudila da se time bavim. Podučavati ThetaHealing je OGROMNA odgovornost, a kada se tome doda moj urođeni perfekcionizam, protiv kojeg sam se nekad borila, a sada je potpuno prihvaćen i integrisan u mene kao predavača, izvesno je da sam imala vrlo visoke kriterijume prema sebi da bih se uopšte upustila u ovu predivnu avanturu. Mogla bih da kažem da sam za to rođena, da je moja duša to odabrala pre rođenja, da sam sjajan kanal i šta je već sve sada popularno da se kaže, ali, iako je to sve tačno, daleko je od dovoljnog. Da bi se dobili utisci kakve nam naši polaznici pišu, neophodno je svakodnevno raditi na svom usavršavanju i to na više polja paralelno – na energetskom i vibracionom, na polju sticanja znanja, na polju prenošenja znanja, na praktičnom iskustvu, na kontaktima s ljudima nakon seminara…
Dok sam išla u školu govorili su mi da će mi deca zavideti, posle će me i zamrzeti, jer će ih roditelji upoređivati sa mnom i postavljati me za uzor.
Do tri dana Osnovnog seminara koji se opisuju u utiscima, vodi svaki trenutak svakog mog dana i zato se ne mogu složiti da su pohvale neumerene i ne zvuče mi otužno, ne smatram sebe nepristojnom i ne smatram da se hvalim u smislu hvalisanja, jer je to kontekst hvaljenja pomenutog u mejlu. Ne hvališem se, ali da, hvalim se, jer zaslužujem velike pohvale i srećna sam što drugi ljudi to primećuju i osećaju, ali pre svega sam srećna što mogu da izrazim pohvale samoj sebi, jer nije uvek bilo tako. Vaspitavana sam da budem skromna i da ne pominjem svoje uspehe pred drugima, jer će se oni osećati neprijatno. Dok sam išla u školu govorili su mi da će mi deca zavideti, posle će me i zamrzeti, jer će ih roditelji upoređivati sa mnom i postavljati me za uzor. Nikad me nije zanimalo da se upoređujem s drugima, već da budem najbolja verzija sebe. Decenijama sam bila preskromna, nezdravo skromna, a sada nisam neskromna, već realna u svojim procenama. Stalno sam ćutala o svojim kvalitetima i zaista se oni oko mene nisu osećali loše, ali ja jesam. A to sam shvatila nakon nekoliko decenija, jer mi nikad niko nije rekao da se računa i kako se ja osećam. Sad kad to znam i kad sam iscelila mnoga potisnuta osećanja (naravno ima tu još dosta da se radi) ne pada mi napamet da prećutkujem svoje kvalitete. Da li je npr. to što sam grčki jezik učila potpuno sama, jer nisam imala ni kome da platim, a ni čime i nikad u životu nisam imala ni jedan jedini čas sa bilo kim, a stigla sam do doktorata na najprestižnijem grčkom univerzitetu u Atini i podučavanja studenata u Nišu toliko preterano da zvuči neistinito? Naravno. Ali to je moja istina i to sam ja. Ne zanima me šta će misliti nedobronamerni čitaoci utisaka, a sigurna sam da će dobronamerni znati da je sve istina, jer nikad sebi ne bih dopustila da mi neistina bude odskočna daska za bilo šta u životu. Predivno je što mi nisu potrebne neistine, jer su mi istine dovoljno fascinantne. Evo šta trenutno navodim kao svoje reference za bavljenje podučavanjem i energetskim radom. To ne govori ko sam, nego samo šta sam, osim mama, supruga, ćerka i ja:
Tamara Kostić-Pahnoglu rođena je 1975. godine u Nišu. Doktorirala je novogrčku filologiju na Filozofskom fakultetu u Atini i diplomirala automatiku i elektroniku na Elektronskom fakultetu u Nišu. Zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Nišu. Sertifikovani je instruktor ThetaHealing® tehnike od 2015 godine. ThetaHealing®-om se bavi od 2013. godine. Od 2012. je praktičar nekoliko stilova Reikija – Usui (tradicionalni) Reiki master, Kundalini Reiki master, Zlatni Reiki master, Luna Reiki master, praktičar Anđeoskog Reikija, Vihor Reikija i Radha Reikija. Završila je Shoden, Chuden i Okuden stepene Usui Teate Reiki sistema sa masterom Dejvom Kingom. Sertifikovani je master energetske ekologije po sistemu Eko Rei – teorija i praksa primene svetlosnih tehnologija u energetskoj ekologiji. Praktičar je I stepena tehnike Lifeforce Energy Healing® i Spirit guide coach (kouč za rad sa duhovnim vodičima) po programu Debore King, kao i I stepena metode Emotional Gates Therapy® po programu Lionela Gunja. Praktičar je Taichi Qigong Shibashi® sistema čiji je tvorac šifu Wing Cheung, sa kojim je završila seminar medicinskog či gonga. Završila je četiri modula Heal Your Life® programa po metodi Lujze Hej. Prošla je kroz proces lične rekonekcije. U jednakoj meri posvećena je podučavanju drugih i ličnom rastu i razvoju.
Sorry, the comment form is closed at this time.